Snažna poruka roditeljima: "Volite svoju djecu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu..."

"Volite svoju djecu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu..." 

Danas sam posjetila školu kako bih dočekala svoju kćerku nakon nastave. Dok sam čekala, nesvjesno sam uhvatila razgovor između majke jedne djevojčice i učiteljice. Djevojčica se polako oblačila nedaleko od njih, a ton učiteljice jasno je ukazivao na nezadovoljstvo prema djevojčici: Nemirna je, ne pokazuje interes za matematiku, konstantno gubi olovke. 

Neprestano skače i ne zadržava se na mjestu. Treba imati na umu da smo u školi, a ne vrtiću. Majka je pažljivo slušala učiteljicu, a njene ljutite poglede usmjeravala prema vlastitoj kćerki. - Čuješ li to, Tanja? Dođi ovdje! Tanja je oklijevala dok je oblačila svoju ljubičastu jaknu. Potom se borila s kapom, šalom i školskom torbom. Na kraju je s nevoljom pristupila. - Shvaćaš li što se ovdje događa? Kako se ponašaš? Morat ću sve ispričati tati. 

Djevojčica je bez riječi zurila prema svojim čizmama, koje su bile iste boje kao i njena jakna. Čak i tvoj tata može doći u školu, i njemu ću sve ispričati - upornost učiteljice nije popuštala. - Savršeno! Čuješ li, Tanja? Tvoj tata će doći u školu sutra! - majka je zaključila s osjećajem pobjede. Tanja je i dalje promatrala svoje čizme. Osjećala se sama, suočena s majkom i učiteljicom koje su se činile kao saveznice.

Protiv nje su se udružile, poput neprijatelja. U tom trenutku, ja sam bila samo promatrač bez imena i uloge. Ne poznajem majku, djevojčicu niti učiteljicu, a tata djevojčice bio je samo nepoznat lik čiji dolazak su planirali za sutra. Ipak, bilo mi je jasno jedno! Kada se udružite protiv vlastitog djeteta, čak i ako je to privremeno i iz opravdanih razloga, gubite nešto važno. 

Ne možete stati na suprotnu stranu. Ne možete igrati protiv svog djeteta. Nikada. Čak i ako je ono krivo više puta. Kada ste na istoj strani, to postaje zajednički izazov i zajedno ćete ga rješavati. Inače, svoje dijete ostavljate bez podrške. U tom trenutku, jedino što je potrebno jeste stati uz svoje dijete.

Čak i doslovno. Napravite taj korak, uprkos vlastitom osjećaju zbunjenosti i nelagode, i pređite na njegovu stranu. Stanite uz svoje dijete. Ne na suprotnoj strani, već uz njega. To morate učiniti! Budite uz svoje dijete u toj situaciji. Recite: "Da, imamo problem, ali ćemo ga rješavati zajedno." Gubimo olovke i ne volimo matematiku. Skačemo i nismo uvijek mirni. Ali, zajedno smo, kao tim. Ljubičasti tim.