"Samoća i osjećaj da nikome nisi potreban je najstrašnija vrsta siromaštva" - M.Tereze

Često se pitamo zašto se ljudi osjećaju usamljeno i zašto često ostaju sami kroz godine. Je li to njihova krivica ili okolnosti koje su van njihove kontrole? 

U današnjem društvu, usamljenost je postala sve češća pojava, s ljudima koji su sve skloniji da žive sami i osjećaju se usamljeno. Ali gdje su nestala obećanja o prijateljstvu i partnerstvu koja smo nekad davno dali jedni drugima? Filozof Albert Camus jednom je rekao: "Povezanost s drugim ljudima ovisi o našem vlastitom trudu. Ako prestanemo pisati i govoriti, ljudi će se jednostavno udaljiti." 

Camus smatra da je za prijateljstvo potrebno mnogo faktora i privlačnosti da se poklope, a ne samo slični interesi. Na kraju krajeva, ako se prestanemo truditi, ljudi iz našeg života odlaze. Ali Majka Tereza je rekla nešto drugačije: "Samoća i osjećaj da nikome ne trebaš su najstrašnije vrste siromaštva." 

To nas navodi da se zapitamo je li stvarno vrijedno biti sam i izoliran? Da li ta sloboda koju osjećamo vrijedi više od samoće koju osjećamo? Često se sami odvojimo od drugih ljudi ponašanjem koje pokazujemo. Ne otvaramo se drugima, ne znamo voljeti i ne možemo reći nekoliko ohrabrujućih ili utješnih riječi. 

Često očekujemo da drugi nama daju, ali ne dajemo drugima. A kada drugi ne mogu biti tu za nas, često se žalimo da se nikoga ne zanima za nas. Ali, da li se zapravo trudimo da se povežemo s drugim ljudima i učinimo da se zanimaju za nas? Ako se osjećate usamljeno, nemojte samo sjediti u četiri zida.

Izađite, pozovite nekoga dragog ili dajte sebi priliku da upoznate nove ljude. Ne uskraćujte si takvo zadovoljstvo jer svijet oko vas može biti okružen dobrim i pozitivnim ljudima. Kada ste pozitivni, nasmijani i vedri, ljudi će se sami privući prema vama. Pokažite vedar duh i steknite povjerenje i ljubav. Ljudi će vas voljeti i biti tu za vas kada vam je potrebno, ali ne zaboravite ni vi biti tu za njih.