"Brinite o svojim starim roditeljima, imajte strpljenja i razumjevanja" - Tužno pismo majke kćerci

Ova priča predstavlja istinski pronalazak, uspijeva dirnuti srca mnogih, potičući ih da razmisle o trenucima kada nisu bili uz svoje majke kad su ih najviše trebali. 

Pokazuje nam koliko smo često ispoljavali snishodljivost i nepotreban ponos, povrijedili roditelje svojim ponašanjem i koliko smo puta griješili. Ove riječi nas podsjećaju na veličinu žrtava koje su naši roditelji podnijeli dok su nas učili kako živjeti. Ovo pismo ima moć pomoći odrasloj djeci da bolje razumiju izazove kroz koje prolaze njihovi roditelji. Pozivaju nas da pročitamo ove divne riječi i da ne zaboravimo izraziti zahvalnost roditeljima za dar života. Svi bismo trebali povremeno ponovno pročitati ove redove:

“Draga moja djevojko, kada jednog dana primijetiš da starim, molim te da budeš strpljiva i pokušaš razumjeti kroz šta prolazim. Ako ponavljam istu stvar iznova i iznova tokom razgovora, nemoj me prekidati da kažeš: „To ste već rekli prije minutu“. Samo slušaj molim te. 

Sjetit se onih vremena kada si bila mala, a ja sam ti svako veče čitala istu bajku dok niste zaspali. Kad vidiš koliko sam neznalica o novim tehnologijama, daj mi vremena da naučim i ne gledaj me tako... sjeti se kako sam te s ljubavlju i strpljivošću učila da radiš mnoge stvari: oblačiš se, češljaš se..

Onog dana kada vidiš da starim, molim te da budeš strpljiva, ali iznad svega pokušajte da shvatiš kroz šta prolazim. Ako s vremena na vrijeme izgubim pojam o razgovoru, daj mi vremena da se sjetim, a ako to ne učinim, nemojte se nervirati ili pokazivati ​​nestrpljenje i aroganciju. Samo znaj da mi je najvažnije da budem blizu tebe. I kad mi moje stare, umorne noge ne daju da hodam tako brzo kao prije, pruži mi ruku.

Zapamtite da sam te podržavača i kada si napravila svoje prve korake. I kad dođe taj dan, nemoj biti tužna.. samo budi uz mene i tretiraj me s razumijevanjem dok ne dođem do kraja života. Uvijek ću cijeniti vrijeme i radost koju smo dijelili zajedno. Svaki dan sam ti davala osmjeh i ljubav, a sada samo želim da kažem da te volim... draga moja devojko.”

I iako mojih roditelja nema više, željela bih da im kažem nekoliko reči: “Mama, tata, toliko vas volim i hvala vama za moj život. Šteta što nisam vidjela tvoju starost.” 

Čuvajte svoje roditelje, voljene i najmilije!