Luksuz nisu ni šminka, ni restorani, ni visoke štikle - Pravi luksuz je živjeti kako ti se sviđa

U udobnim čizmama, s ružem koji voliš ili bez trunke šminke. Uživanje u hrani koju voliš, druženje s osobama koje ti pričinjavaju radost, biti zajedno iz ljubavi, a ne zbog osjećaja dužnosti. Naučiti odbaciti nepotrebno, ono što je već postalo zastarjelo i istrošeno, ali istovremeno čuvati ono što voliš. 

Petogodišnja kćerka moje prijateljice nosi svoju kašičicu sa sobom gdje god ide, uživajući u luksuzu biranja vlastitog pribora. Njena majka možda osjeća nelagodu zbog toga i pokušava se opravdati, dok ja, s druge strane, nosim svoje posuđe i escajg na izlete jer preferiram ne jesti iz plastike. Nije me briga što drugi o tome misle. Luksuzan život nije privilegija "zato što si to zaslužila", već zbog toga što odražava tvoju istinsku vrijednost. 

To može biti šalica koju ti je poklonila sestra, tatinu majicu u kojoj se osjećaš udobno, kolač po receptu mame, poljubac voljenog, zanimljive knjige, dobri filmovi, omiljene pjesme, svježa posteljina ili čist stan. To su elementi života koje si sama odabrala. Luksuzan život ne znači frustraciju kad stvari ne idu kako treba. Čarape se mogu poderati, tijesto može ne narasti, prijatelji možda ne žele gledati tvoj omiljeni film, voljena osoba može te napustiti, ili možda nećeš dobiti unapređenje na poslu. 

To su izazovi, ali ne određuju tvoju temeljnu vrijednost. Ako nešto ne uspije, to ne umanjuje tvoju vrijednost. To jednostavno znači da trenutno stvari ne idu onako kako želiš. Luksuzan život znači imati mogućnost izbora - popraviti poderane čarape ili kupiti nove, odbaciti neuspjeli kolač i naručiti pizzu ili pokušati ispeći drugi.

Živjeti luksuzno znači imati slobodu izbora - gledati film samostalno ili ići s prijateljima, prepustiti se ili se boriti. Možeš tražiti novi posao ili revidirati svoje ciljeve s postojećim. Luksuzan život je živjeti prema vlastitim pravilima, slijediti svoje ciljeve, ne tražiti opravdanja i ne pravdati se za svoje izbore, snove i interese. Moći reći: "Ne može tako sa mnom" i istovremeno izraziti: "Može mi se."