"Ne očekuj od bezveznih ljudi da će vidjeti tvoju vrijednost" - Predivna priča učitelja

Jednog dana mladić je potišten i obuzet osjećajem manje vrijednosti došao do Učitelja u potrazi za pomoći. Osjećao se kao da je svijet protiv njega, izgubljen u vlastitim mislima o vlastitoj bezvrijednosti.

Molio je Učitelja da mu pomogne, tražeći izlaz iz tmine u kojoj se našao. No, umjesto očekivane pomoći, Učitelj je postavio uvjet. Učitelj mu je ponudio svoju pomoć pod uslovom da mladić prvo ispuni jedan zadatak za njega. Trebao je prodati prsten na pijaci po cijeni ne nižoj od zlatnika i vratiti se s novcem. Mladić je prihvatio izazov, odveo se do pijace i počeo nuditi prsten trgovcima. 

No, umjesto priznanja za vrijednost prstena, naišao je na nerazumijevanje i odbijanje. Većina trgovaca nije bila zainteresirana, a oni koji jesu nudili su znatno manje od tražene cijene. Mladić se sjetio Učiteljevih riječi i nije pristao na nižu cijenu. Osjećao je poraz, ali se vratio Učitelju s nadom. Učitelj je shvatio da je mladiću potrebno više od obične lekcije o vrijednosti. 

Naredio mu je da prvo sazna pravu cijenu prstena kod draguljara, ali da ga ne proda bez obzira na ponudu. Mladić je poslušno krenuo do draguljara. Nakon procjene, draguljar je ponudio pedeset i osam zlatnika, ali uz napomenu da bi mogao ponuditi sedamdeset, ako mu se pruži više vremena. 

Mladić je sretan iščekivao povratak Učitelju, sada svjestan prave vrijednosti prstena. Kada se vratio, Učitelj mu je objasnio važnu lekciju. Kao što je draguljar procijenio prsten, tako i ljudi često ne prepoznaju pravu vrijednost drugih. Mladićeva priča služila je kao podsjetnik da ne treba očekivati priznanje ili poštovanje od svakoga. Umjesto toga, treba cijeniti sebe i vjerovati u vlastitu vrijednost, bez obzira na mišljenje drugih.