Ne prilagođavaj se onome što ti ne donosi sreću i unutrašnje ispunjenje

Svi smo barem jednom u životu iskusili situaciju kada smo se trudili prilagoditi nečemu što nas ne ispunjava, već nas samo opterećuje. 

To je kao pokušaj da obujemo cipelu koja je suviše mala, uvjeravajući sebe da je to naša prava veličina. Naravno da će nas to povrijediti i žuljati, čak i više nego malo. Sreća ne bi trebala biti bolna, ne bi nas trebala gušiti i stavljati pod pritisak, već nam pružiti osjećaj slobode i voditi nas pravim putem. 

Možemo sa sigurnošću reći da se mnogi od nas prisiljavaju da se prilagode svakodnevnim rutinama, iako znamo da nas one ne čine srećnima, nego nam prave žuljeve. Život ide dalje, ali to može biti sretan život, a većina ljudi se osjeća zarobljeno u svojim rutinama. 

Dok smo bili djeca, naši roditelji su nam vezivali pertle na cipelama dvostrukim čvorom kako se ne bi rasplele i kako bismo izbjegli padove. Pokrivali su nas dekama svake noći, s posebnom pažnjom, kako bismo se osjećali sigurno, toplo i udobno, i kako bismo mirno zaspali. Iako je taj fizički pritisak često bio neugodan, osjećali smo se sigurno i zaštićeno. 

Kako odrastamo i preuzimamo odgovornosti odraslih, ta potreba za osjećajem "sigurnosti" ostaje. Međutim, stalna potraga za sigurnošću često ograničava naše ponašanje. Zašto ova potreba ponekad predstavlja prepreku? Jer se prilagođavanje samo onome što nas čini "sigurnima" često ne poklapa s našim istinskim osjećajem sreće, zadovoljstva i ispunjenosti. 

Čak i više, često se dogodi da se nikada ne prilagodimo, ma koliko nam se činilo "sigurnim". Evo primjera iz svakodnevnog života: mnogi ostaju u vezama koje ih više ne ispunjavaju, iako u tim vezama nema ljubavi, partnerstva ili sreće. Ipak, žele izbjeći osjećaj samoće pa se čvrsto drže tih veza. 

Isto se događa i u društvu. Na primjer, mnogi na razgovoru za posao odustaju od svojih mišljenja kako bi pokazali poslušnost, nadajući se da će time impresionirati poslodavca. Ovo rade svjesno, znajući da je to jedini način da se prilagode hijerarhiji kompanije. Izgleda kao da je u mnogim umovima urezan slogan sličan onom na početku: "Prilagodi se ili umri, odustani od sebe da bi preživio". 

Sada se zapitajte: Da li je zaista vrijedno odreći se sebe radi nezadovoljstva, nepotpunosti i nedostatka pravog blagostanja? I, što je najvažnije, trebali bismo uvijek imati na umu: Ništa nije sigurno.