Filozofija života: Dok god čekamo da nas drugi ljudi usreće nikada nećemo biti srećni

Svaki od nas, u nekom trenutku života, traži ljubav, pažnju, radost i sreću u drugim ljudima. To su potrebe koje su prirodne i čine nas ljudskim bićima. 

Međutim, problem nastaje kada očekujemo da nam drugi ljudi ispune ove potrebe, umjesto da ih ispunimo sami sebi. Često puta, kao ljudi, previše se fokusiramo na druge ljude i zanemarujemo sebe, što nas čini nezadovoljnima i nesretnima. Kad smo nesretni, to obično proizlazi iz nemogućnosti da sami sebe usrećimo. 

Mi se previše približavamo drugim ljudima, često puta zahtijevajući previše pažnje i ljubavi, a istovremeno bježimo od sebe i svojih osjećaja. Da bismo bili sretni i zadovoljni u životu, moramo biti sposobni usrećiti sebe sami. To ne znači da ne trebamo druge ljude u svom životu. 

Naprotiv, prijatelji, obitelj i romantični partneri mogu nam pružiti podršku i učiniti naš život boljim. Međutim, ne možemo očekivati da će oni ispuniti sve naše potrebe za srećom i zadovoljstvom. Često puta, neki ljudi zahtijevaju od svojih bliskih ljudi da ih usreće, a to stvara toksične odnose. 

Kada tražimo od partnera da nam daju više ljubavi i pažnje, to često nije ono što nam zapravo treba. Ono što nam stvarno treba je više ljubavi i pažnje od nas samih. Trebamo uvidjeti svoju vrijednost i zavoljeti sebe kao ličnost. Ako ne volimo sebe, bilo psihički ili fizički, vrijeme je da poradimo na tome. 

Kako bismo postali osoba kakva želimo biti, moramo početi od sebe. Nikada nije kasno za to. Ne bismo trebali odugovlačiti, jer što više odgađamo, to smo nesretniji. Umjesto da tražimo podršku i savjete od drugih ljudi, trebamo sebi pružiti neophodnu podršku i savjete. Sve ono što tražimo u drugim ljudima je zapravo ono što nama nedostaje. Kad osjetimo da nam nedostaje ljubav, pažnja ili radost, moramo sebi to pružiti. Moramo učiniti nešto lijepo za sebe i uživati u tome.