Kad se ljudi uzdignu iz teških trenutaka i izgrade sebe iznova - Tad postaju gromade od ljudi!

Kada ljudi koji su prošli kroz teške trenutke uspiju izgraditi sebe iznova, postaju nepokolebljivi stupovi snage. 

Shvaćaju da su sva njihova prethodna iskustva i nevolje bili neophodni koraci na putu koji su prošli i ne kaju se ni zbog jednog trenutka koji ih je doveo do sadašnjeg trenutka. Kada slomljeni ljudi krenu ispočetka, prestaju se opterećivati nebitnim stvarima i gube interes za besmislene bitke. 

Žive život bez tereta prošlosti i bez brige za budućnost. Ti ljudi više ne kopaju po ruševinama nedovršene prošlosti, već su potpuno svjesni da je ono što je bilo - bilo je i da se više ništa ne može promijeniti. Shvataju da nema svrhe tražiti besmislene opravdanja, izgovore ili objašnjenja jer to ne donosi ništa korisno. Kada slomljeni ljudi krenu ispočetka, više ne jure za drugima jer su svjesni da oni koji mogu bez njih, mogu jednako tako i sami bez tih drugih. 

Njihova energija više ne odlazi na nevažne stvari i besmislene razgovore. Shvataju da težina i gorčina života ne bi smjele biti razlog za odustajanje od života, već upravo suprotno - razlog za još snažnije prianjanje uz vlastite uvjerenja i želje. Slomljeni ljudi ne postaju ogorčeni zbog gorčine koju život donosi, već znaju da je njihov odabir stava mnogo važniji od okolnosti s kojima se suočavaju. 

Kada slomljeni ljudi izgrade sebe ispočetka, shvataju da ego nema nikakvu stvarnu vrijednost. Osjećaj potrebe za dokazivanjem i isticanjem pred drugima ne govori ništa o njihovoj istinskoj veličini. Veličina se nalazi u jednostavnosti, iskrenosti, suosjećanju i odlučnosti da se ne odustaje dok traje borba, te da se iskoriste sve prilike koje život pruža sve dok se diše. Slomljeni ljudi su prošli kroz sve škole života i naučili su cijeniti male stvari, upravo to ih čini zahvalnima za život i sve što on nosi.