Kad opraštate ljudima koji su vas povrijedili tada idete protiv sebe

Postoje različita mišljenja o tome da li je opraštanje ključ za pronalaženje unutarnjeg mira i sreće. 

Često čujemo da ne možemo biti istinski sretni sve dok ne oprostimo onima koji su nas povrijedili. Međutim, ja vjerujem da ne bismo trebali svakome automatski oprostiti. Smatram da kada opraštamo surovost i nepravdu drugih, kada opraštamo onima koji su nas povrijedili, zapravo idemo protiv sebe.

Naravno, postoje situacije u kojima je oprost opravdan i koristan. Ako osoba koja nas je povrijedila zaista pokazuje kajanje, iskreno se izvinjava, priznaje svoju krivicu i pokušava nadoknaditi štetu, tada može biti razumno da im oprostimo. Međutim, ako ta osoba nije pokazala nikakvo kajanje i ne pokazuje namjeru da se popravi, tada bismo trebali pažljivo razmotriti da li je oprost zaista pravi put za nas. 

Opraštanje može biti shvaćeno kao oslobađanje od odgovornosti i krivice za ono što smo doživjeli. To je oslobađanje od tereta vlastite nepravde, ali moramo biti svjesni da kada opraštamo onima koji nisu zaslužili oprost, zapravo se žrtvujemo i gazimo preko sebe. Mnogi ljudi vjeruju da opraštanjem pokazuju svoju veličinu i da su bolje osobe od onih koji su ih povrijedili. 

Međutim, ako oprostimo nekome tko nije zaslužio oprost, samo stvaramo priliku da nas ponovno povrijedi, možda čak i još više nego prije. Također, postoji uvriježeno mišljenje da ne smijemo biti ljuti na ljude koji su nam bliski i da im uvijek trebamo opraštati. Međutim, šta ako ti ljudi neprestano pokazuju nepoštovanje i loše se ponašaju prema nama? 

Šta ako nemaju ni trunku suosjećanja niti iskazuju bilo kakvu dobrotu prema nama? U takvim slučajevima, smatram da samo osobe koje su spremne priznati svoje greške i zatražiti oprost zaslužuju da im se oprosti. Svi ostali, bez obzira na to koliko su nam bliski, ne zaslužuju naš oprost. Nemojmo im davati drugu šansu koju nisu zaslužili. Ne dopustimo ljudima da nas ponovno povrijede, jer će nam drugi put nanijeti još veću bol i štetu. Važno je postaviti granice i zaštititi sebe od daljnje patnje.