“Ne udavaj se, ne rađaj djecu fukari” - Mudra priča bake Zorke koju vrijedi zapamtiti

Živimo u doba kada smo sami sebi zakomplikovali život i sve ono što radimo. U moru informacija i tehnoloških dostignuća, često zaboravljamo na suštinske vrijednosti i jednostavnost života. 

Upravo ova priča koja se proširila internetom osvrće se na složenost modernih ljubavnih veza. Priča započinje u pedesetim godinama prošlog vijeka, kada se moja pratetka Zorka strastveno zaljubila u dječaka iz drugog sela. Zorka je bila hrabra i odvažna mlada žena koja je bila spremna žrtvovati sve za ljubav. 

Uprkos tradiciji, običajima, mišljenju komšija i rodbine, Zorkin dečko je zbog nesretnih okolnosti morao pobjeći u Australiju. No, prije odlaska, dao joj je obećanja puna patnje: "Zorka, odlazim, vratit ću se po tebe, čekaj me, ne udaji se, ne rađaj sinove fukari." Zorka mu je mirno odgovorila: "Ja ću doći za tobom."

Ova priča mi je ispričana prije nekoliko godina, ali danas se prisjećam tog slučaja, a u glavi mi je moj posljednji spoj. Imam 25 godina, mobilni telefon, Viber, Facebook, WhatsApp i sve ostale aplikacije koje omogućavaju da se sastanak s mojim dragim dogovorimo - kada, što i gdje. Cijeli dan se dopisujemo i dogovaramo, gdje ćemo se vidjeti, što ćemo raditi, što će on obući kako se ne bi ponovila situacija kao prošli put (on je bio u trenerci, ja u haljini) i sve druge brige koje opterećuju današnji svijet. 

Ali to nije bit priče. Tetka Zorka je bila jednostavna djevojka iz sela. Pokupila je svoje malo imanje i krenula pješice do grada, zatim autobusom, pa vozom, pa brodom putuje tri mjeseca. Bez mobilnog telefona. Bez Vibera. Bez Facebooka. Bez tačnog dogovora. Ona je jednostavno rekla da će doći, a on je jednostavno rekao da će je čekati tamo. Nepismenost. Odjeća seljanke. Putovanje autobusom, vozom i brodom, tri mjeseca preko pučine. 

I bili su zajedno gotovo 60 godina. On ju je jednostavno čekao, a ona je jednostavno otišla za njim. Je li takva ludačka ljubav nestala? Što se događa s nama? Tko nam je zakomplikovao živote? Ova priča nas potiče na razmišljanje o našim prioritetima i vrijednostima. U današnjem svijetu, prepunom komunikacijskih kanala i opcija, često gubimo iz vida suštinske aspekte ljubavi i odnosa.

Umjesto da jednostavno vjerujemo jedni drugima, dogovaramo se na satima, analiziramo svaki detalj i propuštamo osjećaj slobode i spontanosti koji je nekada bio prisutan. Možda je vrijeme da se vratimo jednostavnosti i istinskom povjerenju koje su Zorka i njen dečko imali. Jer možda je upravo ta jednostavnost ključna za trajnu ljubav i sretne veze.