Nekad vam život uzme one koje volite da bi vam dao one koji vam trebaju
Jedan od najvećih strahova koje nosimo u sebi jest strah od gubitka onih koje volimo. To je strah koji nas često obuzima i koji želimo izbjeći pod svaku cijenu.
Želimo zadržati ljude, mjesta i uspomene u našem životu što duže moguće. Navikli smo se na njih i bojimo se promjena koje bi nam mogle donijeti rastanak ili odlazak. No, istina je da ništa na ovom svijetu nije vječno.
Naša planeta se neprestano kreće, život se neprekidno mijenja, i mi moramo biti spremni ići u korak s tom promjenom.
Ponekad se nešto završi, a to može biti rezultat naših postupaka ili jednostavno van naše kontrole. Bez obzira na razlog, moramo prihvatiti te promjene. Svemir ima svoje planove za nas, iako to ponekad može biti teško prihvatiti. Ponekad život uzima nešto od nas jer nam to više ne donosi sreću ili ispunjenje.
Ponekad nam život oduzima ono što volimo kako bi nam dao ono što zaista trebamo. Ako je veza ili odnos na rubu sloma, možda je vrijeme da prekinemo. Možda ta osoba koju volimo narušava našu samopouzdanost i sposobnost da pronađemo pravu ljubav. Možda je Svemir želi usmjeriti prema nečem drugom, prema nečem što nam donosi više ili bolje iskustvo.
Ono što mi smatramo dobrim za nas ne mora nužno biti ono što je zaista dobro za nas. Ponekad nam se nešto dogodi kako bismo naučili važnu lekciju, ali to ne znači da ta situacija treba trajati zauvijek. Ne trebamo tugovati za onim što izgubimo, jer često se to gubitak može pretvoriti u dobitak.
Ono što je zaista suđeno da ostane u našem životu ostat će.
Ljudi koji trebaju biti dio naše priče pronaći će način da se uklope u nju. Ponekad se zapitamo zašto život uzima ljude koje volimo, ali odgovor možda nikada nećemo saznati. No, budućnost će nam pokazati da je taj gubitak bio nužan kako bismo kasnije pronašli sreću. Bez obzira na sve, možemo reći "Tko zna zašto je to dobro". Trebamo prihvatiti sve što se događa i otvoreno dočekivati sve što dolazi, jer to je jedini način da istinski rastemo i pronađemo svoj put prema sreći.
KOMENTARI