Ako želi biti sa vama, neće nikad otići: Tužna priča žene koja je vjerovala pustim obećanjima

Dok sam sjedila u kupeu voza, putujući prema susjednom gradu kako bih posjetila staru prijateljicu, prisjetila sam se jednog događaja iz svoje prošlosti. 

Sjećanje me odvuklo u dane mladosti, kada sam prvi put doživjela ljubav, i kako mi je ta ljubav donijela velike radosti, ali i bolne lekcije o odrastanju, snazi i hrabrosti. Tog dana, sjedila sam ispred fabrike u kojoj sam radila, jednostavna osamnaestogodišnjakinja, uživajući u sočnoj jabuci koju sam jela. 

Iznenada, prošla su dvojica mladih inžinjera koji su radili na postavljanju novih mašina u fabrici. Nisam obraćala pažnju na njih, ali sudbina je imala drugačije planove. Jedan od njih se vratio do mene i brinuo se o mom kašlju uzrokovanom komadićem jabuke koji mi je zapeo u grlu. Tako smo se prvi put sreli i upoznali, a ubrzo je između nas planula ljubav. 

Bio je oženjen, što nisam znala u početku, ali me to nije zaustavilo da se prepustim ljubavi koja mi je uljepšala dane. Majka mi nije bila oduševljena našom vezom, ali ja sam ignorirala sve upozorenje. Osjećala sam snažnu povezanost s njim, a njegove riječi su ulijevale nadu u moje srce. Nisam vjerovala tračevima i glasinama koje su kolale oko nas. 

Međutim, stvari su se zakomplicirale kada je njegova supruga došla na vrata i sve se srušilo. Otkrila je našu vezu i ljutito ga otjerala. U tom trenutku mi je priznao da je oženjen, ali da je ta žena teško bolesna i da ju je iz sažaljenja oženio. Dao mi je nadu da će se sve riješiti i da će doći po mene čim bude mogao. Uvjerila sam se u njegovu iskrenost i vjerovala da će se to zaista dogoditi. 

No, vrijeme je prolazilo, a on se nije pojavio. Ubrzo sam saznala da je obećavao brak i drugoj djevojci, a moj svijet se srušio. Odlučila sam odvesti svoj život u drugom smjeru, iako sam ostala trudna. Nisam željela biti dio igre lažnih obećanja i nesigurne budućnosti. Odlučila sam sebe i svog sina staviti na prvo mjesto i izgraditi novi život bez te lažne ljubavi. 

Danas, godinama kasnije, dok sam u vozu vidjela par s malom djevojčicom, prepoznala sam starca koji ju je grlio i smijao se sretno. Bile su to iste oči u koje sam nekad davno bila zaljubljena. Ali tada, dok sam ih gledala, shvatila sam da sam čitav svoj život čekala na nekoga tko nikada nije namjeravao doći. 

Sada, iznova i iznova, pitam se koliko je mladih žena, poput mene, doživjelo slične situacije, vjerujući muškarcima koji su igrali sa njihovim osjećajima i ostavili ih da čekaju nešto što nikada nije trebalo doći. Shvatila sam da je snaga, odgovornost i ljubav koje tražimo u drugima, prvo potrebno pronaći u sebi. 

Sjećanje na tu prošlost me podsjetilo koliko je važno da živimo hrabro i istinski, prepoznajući vrijednost u sebi i vjerujući da zaslužujemo pravu ljubav, onu koja ne obećava, već djeluje. Naši roditelji možda ne mogu uvijek shvatiti sve što prolazimo, ali možemo naučiti iz svojih iskustava i izgraditi snažniju vezu sa sobom, prihvaćajući i cijeneći vlastitu vrijednost, bez obzira na ono što nam drugi obećavaju ili uzimaju.