Mogu li se djeca odužiti roditeljima za svu brigu i potrošene živce - Mudar odgovor pisca

Često čujem starije ljude kako pričaju o porodici, braku i djeci. Njihove priče su ispunjene saosjećanjem i toplinom, ali nerijetko čujem i razočaranja i gorčinu koje proizlaze iz osjećaja nezahvalnosti njihove djece. 

To me uznemiri i natjera me na razmišljanje o tome kako možemo bolje razumjeti ovu kompleksnu dinamiku između roditelja i djece. Jedna od mojih komšinica, žena koja je prošla kroz mnogo toga u životu, često se žali na svoju stariju kćerku. Kćerka je, na majčin nagovor, otišla na studije u Njemačku, gdje je diplomirala i zaposlila se. 

Majka čini sve što je u njenoj moći da je vrati kući, ali kćerka odlučuje da živi svoj život tamo negdje i uživa u tome. Kroz ovakve priče uočavam da se neki roditelji osjećaju zaboravljeno i nezahvalno od strane svoje djece. Osjećaju da su mnogo uložili u njihovo odrastanje, pružajući im hranu, odjeću, obrazovanje i podršku. I sada, kad su djeca odrasla i samostalna, osjećaju se zapostavljeno i očekuju zahvalnost za sve što su učinili. 

Međutim, vjerujem da stvari nisu uvijek tako jednostavne. Ljubav roditelja prema djeci je bezgranična i nemjerljiva. Ono što oni daju svojoj djeci je neprocjenjivo. Međutim, očekivanje zahvalnosti od djece može dovesti do nesporazuma i razočaranja. Umjesto da očekuju zahvalnost, roditelji bi trebali voditi računa o tome kako su odgajali svoju djecu. Da li su ih učili vrijednostima poštovanja, empatije i brige prema drugima? 

Da li su im pružali osjećaj sigurnosti i podrške? Ako jesu, tada će djeca, kad dođe vrijeme, pokazati brigu i pažnju prema svojim roditeljima. Ipak, nekada postoje i nesporazumi između roditelja i djece koji su teški za riješiti. Možda roditelji nisu uspjeli prepoznati potrebe svoje djece ili nisu bili emocionalno dostupni kad su bili potrebni. 

U takvim situacijama, važno je otvoreno komunicirati i pokušati razumjeti jedni druge. Važno je shvatiti da nijedan roditelj nije savršen, niti sva djeca reaguju na isti način. Svako od nas ima svoje jedinstvene izazove u odnosima s roditeljima i djecom. Ključ je u tome da budemo otvoreni, iskreni i saosjećajni prema drugima. 

Vrijedno je podsjetiti se na divnu misao koju si podijelila: "Ne tražite od svog djeteta da plati za sve što ste učinili za njega. Dali ste mu život, kako da vam se zahvali? Vaše dijete će podariti život nekom drugom, njegovo dijete nekom trećem i to je jedan nepovratni krug zakona zahvalnosti." 

Ovo je istina koja nas podsjeća na neprocjenjivu vrijednost roditeljske ljubavi. Stoga, bilo da smo roditelji ili djeca, važno je da cijenimo jedni druge, razumijemo svoje uloge i gradimo zdrave odnose. Ljubav koju roditelji pružaju svojoj djeci ne traži povrat, već je dar koji se širi generacijama. Ako djeca osjete duboku roditeljsku ljubav, oni će je prenijeti dalje i njihovoj djeci. Ovaj krug ljubavi i pažnje je neprocjenjiv, i jedan od najdragocjenijih darova koje roditelji mogu dati svojoj djeci.