Nježnost nije slabost, već hrabrost - Samo se jaki ljudi ne plaše pokazati svoju nježnost

Nježnost nije slabost, već hrabrost. Ona se očituje kroz otvaranje srca i pokazivanje nježnosti. Mnogi ljudi često pogrešno tumače nježnost i podcjenjuju njenu vrijednost. 

Ali istina je da je nježnost neprocjenjiva i rijetko se daje svakome, pa čak ni svakom sa kime spavamo. Nježnost nije nešto što se može kupiti, ukrasti ili prisvojiti nasiljem. Ona je jedinstvena i neponovljiva. Šta je zapravo nježnost? To je trenutak kada gledate nekoga s osmijehom na licu. To je trenutak kada uzmete lice voljene osobe u svoje ruke i želite je snažno zagrliti, osjećajući je u potpunosti. 

Nježnost je osmijeh u očima kada razmišljate o nekome. Nježnost je svijest da vas neko čeka s ljubavlju i toplinom, pomalo s tugom jer je tužno kada voljena osoba nije uz nas... i uvijek se čeka voljena osoba. Čeka se samo jedan trenutak. Čeka se čitavo ljeto. Čeka se čitav život. Čini mi se da je nježnost snaga... unutarnja snaga koja omekšava zbog drugoga. Slab čovjek, po mom mišljenju, ne može biti nježan.

Može biti ljubazan i dobar, ali ne i nježan. I to "omekšavanje" o kojem govorim je kao neka unutarnja sloboda. Kada se otvore granice, nestaju uzroci i ciljevi. Ostaje samo otvorenost, iskrenost, svjetlost, briga i unutarnja radost. Nježnost nas prati cijeli život. Nježnost smo doživjeli u djetinjstvu, u odnosu s majkom. Zatim smo shvatili da su jedini ljudi s kojima možemo biti istinski nježni naši partneri. 

A kasnije, susrećemo se s još jednom vrstom nježnosti - odnosom prema našoj djeci, našim sinovima i kćerima koje želimo "milovati sve do večere" (D. Harms). Možda moj opis zvuči grubo, ali je istinit. I sve to je otvorenost. Otvorenost sebi, otvorenost prema drugima. Potpuna zaštita leži u potpunoj otvorenosti. To nije zamagljeno nikakvim zaštitnim mehanizmima emocija, bez zahtjeva za uzvratom ili podrškom. Jednostavno želite biti nježni prema nekome i to je sve!

Oko mene je malo nježnosti, jer sam i sama prirodom zatvorena i složena osoba. Zato polako, korak po korak, sakupljam oko sebe malo nježnosti. Jeste li primijetili da je čovjek često nježniji na udaljenosti nego u ličnom susretu? Čudno je, ali ljudi često ispoljavaju nježnost jedni prema drugima putem poruka ili telefona. Nježnost je prije svega hrabrost. 

U čovjeku koji pokazuje nježnost prema drugome leži ogromna snaga. Tu snagu prati i veliko prihvatanje drugih. Posjedujući tu snagu, on ne guši, već se otvara i prihvata, što čini njegovu snagu stvarnom, a nježnost - istinskom i djelotvornom. Nježnost mijenja ljude jer im daje novi osjećaj života - život bez borbe, ali s pravim pobjedama. To je ono što ja smatram idealnom nježnošću. 

Umjetnost stvaranja nježnosti oko sebe je suština, i ja želim naučiti tu umjetnost. Postoji mišljenje da nježnost cvjeta tamo gdje postoji dovoljno slobodnog vremena i prostora za slavlje, ali u našem vremenu to je izuzetan luksuz. Da li oko nas ima dovoljno nježnosti? Samo pogledajte ljude u oči! Oni žude za nježnošću, ali ne znaju kako je ispoljiti.

Istinski nježan može biti samo čovjek koji posjeduje dovoljno unutarnje snage da bude dovoljno otvoren i da usmjeri pažnju s vlastitih unutarnjih osjećaja na stanje drugoga. Nježnost nije samo pratilac ljubavi. U odsustvu nje, prevladavaju drskost i grubost. Najsofisticiraniji, najperfekcionističkiji, najjasniji način ispoljavanja nježnosti je osmijeh čovjeka, pun srdačnosti i dobrote. 

Osmijeh otvara lavirinte tuđih duša, hrani odnose toplinom i suosjećanjem, i donosi uzbuđenje očekivanja. Osmijeh kao izražaj nježnosti govori o dugom putovanju koje je čovječanstvo prošlo od životinjskog instinkta do izuzetne nježnosti najvišeg oblika bića na Zemlji - razumnog čovjeka. 

Nema ništa sramno u nježnosti. To je neprimjetno preplitanje prstiju. To je trenutak kada se ljudi zaustave i zagrle pri susretu. To je trenutak kada jednostavno želite nazvati nekoga - bez izvinjenja, bez zaključavanja i šifri. Samo razgovarajte - o bilo čemu, čujte glas i osjetite unutarnji mir i osmijeh svim svojim bićem.