Neki ljudi postoje da nas nauče kakvi nikada ne treba da budemo

Ljudi nisu besprijekorni, i sasvim je prirodno da pravimo greške, sve dok u našim srcima ima iskrene dobrote i čistih namjera. 

No, s druge strane, postoje pojedinci čije duše ne odišu ni trunkom dobra, čije postojanje donosi samo patnju i bol drugima. Ovi ljudi se prema drugima odnose toliko surovo da ostavljaju duboke rane i trajne ožiljke na psihi onih koje dotaknu, ostavljajući ih zatvorene i osakaćene u sposobnosti da iznova vjeruju i vole. No, svaka situacija nosi sa sobom lekciju. 

Ponekad je izazovno prepoznati svjetlo u tami, i koliko god su ti ljudi djelovali destruktivno, iz toga iskustva uvijek možemo izvući nešto poučno. Prije nego što se suočimo s toksičnošću takvih osoba, obično smo vjerovali da nema namjere da nas povrijedi. Vjerovali smo da su svi oko nas iskreni i dobronamjerni kao i mi. 

Nikada nismo osjetili onu bolnu tugu i izdaju od strane ljudi koje smo smatrali prijateljima. Iako zvuči paradoksalno, ta bol koju nam takvi ljudi nanose ima dvostruku prirodu - prvo nas uništava, a onda nas iscijeljuje. Razbija nas do srži, ostavljajući nas slomljenima i razbijenima na djeliće koji se čine nespojivima. 

No, s vremenom, taj bol nas poučava kako da se ponovno sastavimo. I iz tog procesa izranjamo snažniji i mudriji nego ikada prije, jer smo naučili dragocjenu životnu lekciju. Ovi događaji nas također nauče prepoznati takve ljude na daljinu i zaštititi se od njihovog štetnog utjecaja. No, možda je najvažnije što naučimo empatiju i suosjećanje prema drugima. 

Postajemo pažljiviji prema njihovim osjećanjima i potrebama, te se trudimo ne nanositi im bol jer smo već sami iskusili bol u svojoj koži. Kroz proces zaštite od toksičnih i loših osoba, istovremeno osjećamo duboku ljubav prema onima kojima je potrebna. Ta ljubav ima iscjeljujuću moć i prema nama i prema drugima. 

To je ona posebna vrsta ljubavi koju mogu pružiti samo oni koji su prošli kroz duboke rane i očaj, jer je to najiskrenija ljubav. Dok se sami trudimo iscijeliti, također pružamo pomoć drugima u njihovom procesu ozdravljenja. Shvatit ćemo njihove bitke i razumjeti njihovu bol. Jer, kao što kažu, nećemo cijeniti svjetlost sunca dok ne osjetimo tamu oblačnih dana. 

Slično tome, nećemo prepoznati i cijeniti ljepotu dobrih i čistih ljudi na ovome svijetu dok se ne suočimo sa zlom i toksičnošću. Dakle, ne smijemo uzimati ništa zdravo za gotovo. Svaka situacija ima svoju svrhu i svoju lekciju. Ono što proživljavamo ima dublje značenje, čak i kada nam se čini da je mračno i beznadno. Kroz te izazove rastemo, učimo, i na kraju postajemo snažniji i spremniji na ljubav i svjetlo koje dolazi.