Psiholog mudro objašnjava: "Postoji nekoliko razloga zašto nikada ne treba pomagati slabima"

Ljudi prolaze kroz različite faze i doživljavaju promjene kako stare, suočavaju se s iskustvima i evoluiraju u svojim razmišljanjima i stavovima. Ne tako davno sam došao do ove spoznaje, iako je očigledna, nakon gotovo deceniju. 

Razmišljam o vremenu kada sam kao dijete vjerovao da su svi ljudi intrinzično dobri i sposobni za promjenu. Na neki način, odgajan sam u uvjerenju da čak i zlo može postati dobro. Vjerovao sam u moć iskrenosti čak i među lažima i u mogućnost odraslih da budu naivni. Ta vjera me usmjerila prema psihologiji kao zanimanju. Promatrao sam ljude oko sebe kako pate, suočavaju se s izazovima i nesrećama, a želja da pomognem im je postala duboko ukorijenjena. 

Vidio sam ih kako se bore s nesigurnostima, slabostima, nesvjesnošću i sve ono što čini ljudsku patnju. I nije bilo teško prepoznati njihove potrebe za promjenom. Na neki način, pomogao sam im da postanu bolji. No, postoji ta jedna ključna riječ "ali" koja me uzdrma. Ti ljudi su često vraćali stare obrasce ponašanja, ponavljali svoje greške i vratili se tamo gdje su se osjećali povrijeđeno. 

Zapamtio sam priču klijenta koji je podijelio svoju priču o odnosu koji je prošao kroz patnju i završio tragično. Iako je bila potrebna hrabrost da podijeli ovu priču, opet se suočio s istim nesretnim uzorcima. Kroz njegovu priču shvatio sam da slabost i snaga nisu uvijek onakvi kako ih doživljavamo. Svi imamo svoje slabosti i ranjivosti, i neko može biti slab u jednom trenutku, ali jak u drugom. 

Dobio sam bolji uvid u različite aspekte muške i ženske ranjivosti. Kroz razgovore s ljudima, otkrio sam da muškarci često skrivaju svoje ranjivosti, čineći ih manje vidljivim nego što jeste. Ta slabost je nešto što muškarci često ne izražavaju, što ukazuje na društvene norme koje nameću da bi muškarci trebali biti snažni i ne pokazivati ​​slabost. No, istina je da muškarci također dolaze s ranjivostima, samo ih često teže prepoznaju i izražavaju. 

I tako se vratimo na pitanje je li moguće promijeniti se. Sada znam da je moguće brzo rješavati probleme, ali istinska promjena dolazi iz unutarnje volje i spremnosti osobe da se suoči sa svojim unutarnjim izazovima. Slabići će uvijek osjećati prazninu, uvijek će osjećati da im nešto nedostaje, i teško će biti zadovoljni sa srećom, ljubavlju, zdravljem, novcem i drugim aspektima života. 

Jer, slabost nije samo u onima koji ne mogu, već i u onima koji ne žele. To je ključni element. Nema raspravljanja o tome. Razumjeti što osoba želi može biti teško, ali često se može saznati kroz njezine akcije. Ljudi ponekad igraju igru skrivanja svojih stvarnih namjera, ali ako pogledate što stvarno rade, njihove akcije će vam reći više nego njihove riječi. 

Naravno, postoje ljudi koji se pretvaraju da ne mogu, i na kraju se ispostavi da jednostavno nisu imali volje. Na kraju, morao sam prihvatiti da ne možemo promijeniti druge ljude, nego samo sebe. Promjena dolazi iznutra, a mi ne možemo prisiliti nikoga na promjenu. Ako osoba ne želi promijeniti svoj pristup, onda ćemo se vrtjeti u istom krugu. 

No, jaki ljudi shvaćaju da promjena dolazi iznutra i da samo oni sami imaju kontrolu nad svojim životima. Jaki ljudi prepoznaju svoje slabosti i rade na njima. Umjesto da traže izgovore, oni preuzimaju odgovornost za svoje postupke i svjesno rade na svojoj promjeni. Iako se ne može promijeniti prošlost, svaki trenutak nam daje priliku da biramo kako ćemo se ponašati u budućnosti. Stvarna promjena dolazi iz te spoznaje.