Psihoterapeutkinja Djedović: "Živimo lažne živote, dižemo kredite da bi proslavili dječiji rođendan”

Vahida Đedović, priznata psihoterapeutkinja koja nosi epitet "doktorica za ljubav". Ona je svojim bogatim iskustvom i stručnošću osvijetlila temu djece kao "statusnih simbola" i način na koji roditelji utječu na formiranje identiteta djece putem nametanja raznih maski i očekivanja. 

Đedovićeva, koja također doprinosi svojim kolumnama mnogim časopisima i autorica je knjiga "Terapeut ljubavi" i "Obući košulju sretnog čovjeka", otvorila je razgovor istraživanjem pitanja dubljeg razumijevanja samih sebe. Naglasila je da je proces samospoznaje izuzetno zahtjevan i dugotrajan, no istovremeno istakla da je svakako ostvariv. 

U svojim analizama Đedovićeva je dotakla suštinske aspekte formiranja ličnosti, počevši od ranog djetinjstva. Postavila je pitanje kako su mnogi od nas već od najmlađih dana usvojili različite maske i uloge, pod utjecajem roditeljskih očekivanja. Ovaj fenomen može dovesti do gubitka autentičnosti, s obzirom na to da se često stavljaju preveliki tereti i zahtjevi na mala ramena, naročito u današnjem vremenu gdje se dijete često tretira kao statusni simbol. 

Podsjetila je kako se često forsiraju obaveze kao što su sviranje klavira već sa pet godina ili usvajanje više jezika, što roditelji koriste kako bi se ponosili postignućima svoje djece. Đedovićeva je naglasila da ovakav pritisak i prevelika očekivanja mogu uskratiti djeci slobodu igre i mašte, te da to može dovesti do gubitka njihove suštine jer nisu uvijek sposobna izraziti vlastite želje. 

Osim toga, istakla je da roditelji često griješe pokušavajući zaštiti djecu od interneta i tehnologije, umjesto da im pruže kvalitetno vrijeme i pažnju kroz igru i interakciju. Na pitanje o tome da li roditelji ponekad žive svoje nerealizovane snove preko djece, Đedovićeva je odgovorila kako je to prisutan fenomen. 

U kontekstu društvenih mreža, primijetila je da se danas često stvaraju lažne slike uspjeha, kao što su objave o visokim ocjenama djece ili prestižnim nagradama. Postavila je pitanje šta ovakve poruke šalju djeci i naglasila kako je važno da roditelji ne grade svoj život na temeljima postignuća svoje djece. Djedovićeva je također osvijetlila problem takmičenja među roditeljima, posebno kroz proslave rođendana i putovanja. 

Upitala se da li je potrebno dizati kredite i ulaziti u sve veće troškove kako bi se takmičili u "boljem" rođendanu za dijete ili "prestižnijem" putovanju. U svom dubokom razmatranju, Đedovićeva je ukazala na to kako živimo živote puni iluzija i privida, inspirirani medijskim prikazima i idejama poput onih iz Hollywooda. Naglasila je kako se često teži popularnosti i želji da se priča o nama, čak i ako to znači žrtvovanje autentičnosti. 

Posebno je skrenula pažnju na to kako djeca često gledaju prema zvijezdama rijaliti programa i slavnim ličnostima kao uzorima. Jedan od ključnih momenata u intervjuu bio je naglasak na nedostatku posvećenosti roditelja prema svojoj djeci. Đedovićeva je naglasila da je od suštinskog značaja pružiti djeci osjećaj ljubavi i prihvaćenosti, bez obzira na njihove uspjehe ili ocjene. 

Navela je kako je važno dopustiti djetetu da bude svoje, bez osjećaja pritiska ili uslovljavanja. Upozorila je na opasnost kada se roditelji previše oslanjaju na društvene mreže i vanjske potvrde kao što su ocjene ili lajkovi, umjesto da grade dublju emocionalnu povezanost s djecom. Na kraju, Đedovićeva je postavila duboka pitanja o stvarnom životu pojedinaca i kako se odnosimo prema sebi kada svjetla javnosti i društvenih mreža se ugase. 

Primijetila je da se mnogo više posvećujemo političkim događajima i fokusiramo na živote drugih ljudi umjesto da se bavimo svojim sopstvenim unutarnjim svijetom. Kroz ovo razmišljanje, Đedovićeva je istakla važnost postavljanja pitanja o vlastitim maskama i ulogama, te je podsjetila na ozbiljnost problema disfunkcionalnih ponašanja i depresije kod mladih. 

U svom dubinskom istraživanju, Đedovićeva nam je dala mnogo toga za razmišljanje o načinu na koji gradimo svoje identitete, odnosimo se prema sebi i pružamo ljubav i podršku svojoj djeci. Njene riječi služe kao podsjetnik da se usmjerenje prema unutarnjoj sreći i ispunjenosti zahtijeva duboko razmišljanje, iskrenost prema sebi i prisutnost u vlastitom životu.