Zahvalnost - Kada ste zahvalni na stvarima koje imate, život vam daje još više
Ponekad se čini da život uzimamo zdravo za gotovo. Pogreške iz prošlosti često zadržavamo pred sobom kao tamne sjene, a budućnost nam se čini kao nedostižni horizont.
Nekako nesvjesno, upadamo u tu zamku, zaboravljajući se zaustaviti i duboko udahnuti trenutak koji je tu, pred nama. Često ne primećujemo miris cvijeta koji nas okružuje, ne podižemo pogled ka beskrajnom nebu, a još češće zaboravljamo izgovoriti riječi zahvalnosti voljenima oko nas.
Pregazili smo prag života, a da nismo doživjeli njegovu pravu suštinu.
Život je postao trka u kojoj jurimo prema ciljevima budućnosti, zanemarujući prisutnost trenutka u kojem se nalazimo. Često smo toliko zaokupljeni željom za više, da zapravo gubimo dodir s onim što nam daje stvarni smisao života.
Strahujemo da nas pretekne vrijeme, a time i prilike koje su ispred nas.
I da ne bude zabune, nema ništa loše u ambicijama i trudu da ostvarimo svoje snove. Ciljevi su pokretači našeg napretka i inspiracija za lični razvoj. Nastojati biti bolji, postići više – sve su to plemenite težnje koje čine naše živote značajnijim.
Ali u svojoj potrazi za više, ne smijemo zaboraviti najvažniju stvar.
Ta stvar je zahvalnost. To je ta iskra koja svijetli u dubini naše duše i daje nam snagu da pronađemo smisao i radost u svakodnevnom životu. Kroz zahvalnost za sadašnji trenutak i sve što nas okružuje, pronalazimo skriveni smisao u svim sitnicama koje nas okružuju.
Zahvalnost je ključ koji otvara vrata svjetlu, čak i u najtamnijim trenucima. Ona čini da ono što imamo postane dovoljno, a ono što nam je dovoljno postaje više nego dovoljno.
Naravno, razumijem koliko je lako izgubiti se u vrtlogu svakodnevnih obaveza, užurbanosti i materijalnih težnji. Živimo u svijetu koji često promoviše konzumerizam i trkački duh, ostavljajući nas da se uhvatimo u zamku stalne potrage za više.
Što više imamo, to više želimo, a istovremeno postajemo manje sposobni da zaista cijenimo ono što već posjedujemo. To je paradoks modernog društva.
No, znajmo da je sreća često prisutna u najjednostavnijim stvarima. Ako imaš ljude oko sebe koji te vole bezuslovno, ako imaš ruke koje se protežu da ti pomognu i osmijeh koji te podržava, onda si zaista bogat.
Ako imaš krov nad glavom i topli obrok na stolu, imaš ono što mnogi nemaju. Ako imaš zdravlje i sposobnost da dišeš, smiješ se i postojiš u ovom svijetu, tvoj život je blagoslov.
Treba negovati i cijeniti ove darove. Umjesto da ih uzimamo zdravo za gotovo, neka nam služe kao podsjetnik da vrijeme i okolnosti nisu uvijek samorazumljivi.
Dajmo pravu vrijednost sitnicama koje čine naš svakodnevni život. Učinimo da riječi zahvalnosti postanu sastavni dio naše komunikacije prema drugima. Neka nas zahvalnost inspiriše da živimo u sadašnjem trenutku, da osjetimo radost i ljepotu koja nas okružuje.
Neka zahvalnost bude naša vodilja, naša svjetla nit koja nas vodi kroz sve izazove i trenutke života. Neka nas podsjeti da je život krhak i dragocjen, i da se svaki trenutak može pretvoriti u blagoslov ako mu pristupimo s otvorenim srcem. Također, neka nam bude podsetnik da zahvalnost donosi obilje, jer kada se zahvalimo za ono što već imamo, život nas nagrađuje još većim darovima.
KOMENTARI