Djeci ne treba „požrtvovana“ mama - Djeci je potreba srećna mama puna ljubavi

Zapaziti i razumjeti razlike u pristupu majki prema sebi i svom ulogu je važno. 

Dvije žene, Tamaru i Tatjanu, koje su radile u istoj obrazovnoj ustanovi, pružile su zanimljive primjere različitih stajališta prema majčinstvu i sebi. Tamara je bila žena koja je sebe smatrala izrazito požrtvovanom. Bila je spremna žrtvovati svoje zdravlje i osobno blagostanje radi svoje djece i unuka. Često je radila izvan radnog vremena, često prekovremeno, samo kako bi svojoj djeci osigurala najbolje.

Njena filozofija je bila "sve za djecu", i njezin život bio je u potpunosti posvećen njima. Međutim, često se osjećala iscrpljeno i nezadovoljno, iako je bila uvjerena da je njezina žrtva najbolji način da se izrazi ljubav prema svojoj porodici. 

S druge strane, Tatjana je usvojila drugačiji pristup majčinstvu. Njoj je bilo važno osigurati ravnotežu između brige za sebe i brige za porodicu. Nije se ustručavala uzeti bolovanje kada joj je trebalo odmora, niti je oklijevala potražiti prilike za odlazak u kozmetički salon. 

Njezin stav bio je da će sretna i zdrava majka i baka biti od veće koristi svojoj porodici nego umorna i iscrpljena osoba koja sebe potpuno zanemaruje. Njezina filozofija bila je da bi roditelji trebali biti primjer svojoj djeci i pokazati im važnost brige o vlastitom blagostanju. 

Ovaj kontrast između Tamare i Tatjane donosi važnu lekciju. Iako je prirodno da roditelji brinu o dobrobiti svoje djece, to ne znači da moraju potpuno zanemariti svoje vlastite potrebe i sreću. Naprotiv, sretan i zdrav roditelj može bolje brinuti o svojoj porodici. Požrtvovanost ne mora nužno značiti ljubav; ona može postati opterećenje i izvor stresa. 

Na kraju, djeca se mogu više naučiti iz primera sretnih, uravnoteženih roditelja nego iz prekomjernog samopožrtvovanja. Učenje o važnosti brige o sebi i postizanje ravnoteže između obitelji i osobnog života može pomoći roditeljima da budu bolji modeli svojoj djeci i u konačnici stvoriti sretnije i zdravije obitelji. Ovo nije samo poziv na sebičnost, već na razumijevanje da briga o vlastitoj sreći i zdravlju može biti najbolji dar koji roditelji mogu dati svojoj djeci.