“Šta ti toliko radiš po kući kad si stalno umorna?” - Lekcija mužu koji ne razumije

Tačno je 17:32. Muž i otac se vraća kući s posla i zatiče svoje mališane u dvorištu. Još uvijek su u pidžamama, igraju se u prašini, a svuda naokolo su razbacane vlažne maramice. 

Vrata automobila njegove supruge su otvorena, kao i vrata kuće. Psa nema nigdje. Već pomalo zabrinut, prilazi ulaznim vratima i zatiče još veći nered. Lampa u hodniku je oborena, tepih je skroz nagužvan. Iz dnevne sobe dopire glasan televizor. U dečjoj sobi posteljina je svučena na pod, a igračke su posvuda. U kuhinji, sudovi se prelivaju preko sudopere, hrana koja je ostala od doručka je na stolu, a jogurt se prosuo po tepihu. 

Vrata frižidera su otvorena širom, a otopljena kutija sladoleda stoji otvorena na ivici šanka. Hrana za psa je rasuta po kuhinjskom podu. Brzo je pošao stepenicama, preskakujući igračke i odjeću, tražeći svoju suprugu. Brinuo se da joj se nešto dogodilo i sve mu je prolazilo kroz glavu. Zaustavio se u lokvi vode kad je ušao u kupatilo kako bi provjerio da li je tamo. 

Unutra je pronašao nekoliko mokrih peškira, iscijeđene bočice s gelom za tuširanje među igračkama u kadi i toaletni papir rasut posvuda. Dok je žurio prema spavaćoj sobi, već iznenađen svime što je vidio, bio je uvjeren da se nešto ozbiljno dogodilo. Međutim, u spavaćoj sobi zatekao je svoju suprugu, smireno uz kafu kako čita knjigu. Podigla je pogled i osmjehnula mu se. 

Izbezumljen, upitao je: "Šta se ovdje danas događalo?" Opet se nasmijala i odgovorila mu: "Znaš kako mi se svaki dan kad se vratiš s posla požalim da sam umorna i pitaš me od čega sam umorna i što radim cijeli dan u kući?" "Da...", odgovorio je nesigurno. "E pa, danas TO nisam radila", rekla mu je s osmijehom.