Ne govorite djeci loše o njihovim očevima - Nisu oni krivi za vaše loše izbore: Psiholog objašnjava

Od kako je njen otac napustio njihov dom, život ove porodice više nikada nije bio isti, a ta promjena posebno se osjetila za vrijeme praznika. 

Dok je trčala ulicom s drugom djecom, krišom je gledala kroz prozore drugih kuća i skrivala suze jer je znala da njena porodica ni ovaj Božić neće dočekati zajedno. Nije željela poklone i igračke; sve što je željela bilo je da mama i tata ponovo budu zajedno. Potajno je zavidjela svojim prijateljima koji su dočekali ovaj radosni praznik sa svojim roditeljima. 

Svjesna je bila da se to ne može promijeniti. Dobila je svoje poklone, ali s utihnulom nadom i suzama u očima zagrlila je majku i otišla u krevet. Bez obzira na sve bolne trenutke koje je njen otac nanio njenoj majci i njoj, ta hrabra žena nikada nije dopustila da se govori loše o ocu njene kćerke, iako je možda zaslužio takve riječi. Znala je da će njena kćerka s vremenom odrasti i sama shvatiti istinu. 

Shvatila je da je na njoj da odluči hoće li mu oprostiti za sve što je učinio ili ne. Djevojčica je naučila kako živjeti bez oca, odrasla je i, kako vrijeme odmiče, odlučila mu oprostiti. Ova priča odražava stvarnost mnogih porodica koje se suočavaju s sličnim izazovima. Majka ove djevojčice je sigurno prošla kroz teške trenutke s njenim ocem, ali ga je pustila da ode, svjesna da će to biti teško iskustvo za nju i njenu kćerku.

Uprkos svemu, ova hrabra majka nije dopustila da ljutnja i bol prenesu negativnost na njen odnos s kćerkom. Odlučila se fokusirati na svoj posao i posvetiti se svojoj kćerki, nudeći joj ljubav i podršku. Mnoge majke se nalaze u sličnim situacijama. Neki biraju put hrabrosti, poput žene iz ove priče, dok drugi, povrijeđeni i ogorčeni, govore loše stvari o ocu njihove djece, misleći da to čine ispravno i da djeca trebaju znati istinu. 

Međutim, važno je razumjeti da djeca nisu odgovorna za postupke njihovih roditelja. Govoreći loše o ocu, stvarate samo više bola u njihovim srcima. Umjesto toga, trebali biste pustiti da odrastu i sami shvate istinu. Tek tada će lakše razumjeti sve aspekte situacije. Djeca su često svjesna atmosfere u kući, čak i kada mislimo da to ne primjećuju. 

Stoga, umjesto da žurimo s otkrivanjem istine, možemo pričekati da nas naša djeca pitaju o tome kad budu spremna. Tada možemo biti iskreni, ali trudimo se izbjeći izražavanje mržnje i negativnosti. Ako dijete želi suočiti se s očevim postupcima, trebamo ga podržati, ali mu savjetovati da bude smireno i da takav razgovor vodi razumno. 

Bit će mu lakše nositi se s istinom ako ju sazna kad za to bude spremno. Uvijek moramo paziti na mentalno blagostanje naše djece i misliti na njihovu budućnost i kvalitetu života. Trebamo biti primjer pozitivnosti i pokazati im da, unatoč lošim postupcima njihovog oca, u našim srcima nema mjesta za mržnju i ogorčenost.