Opraštanje je dobro, ali ne i tolerisanje lošeg ponašanja

Oprost je često smatran pozitivnom osobinom koja doprinosi moralnom razvoju pojedinca i unapređuje psihičko zdravlje. 

Ova plemenita karakteristika donosi mnoge koristi, uključujući smanjenje stresa, poboljšanje optimizma te stvaranje mirne atmosfere u porodici i životu pojedinca. Oprost ima dualnu ulogu - oslobađanje od bijesa, frustracija i neprijateljstva, te poticanje pozitivnih emocija poput saosjećanja i dobre volje prema počinitelju. Međutim, važno je shvatiti da oprost ne znači nužno opravdanje počiniteljevog ponašanja.

Oproštaj koji ne uključuje nužnost preuzimanja odgovornosti i promjene ponašanja može doprinijeti održavanju neprikladnog ponašanja počinitelja. Opraštajući, žrtva se suzdržava od izražavanja bijesa, no bijes može biti koristan pokazatelj potrebe udaljenja od potencijalno opasne osobe. 

Ljutnja i frustracija mogu se usmjeriti prema konstruktivnim promjenama u životu, umjesto da se potiskuju. Prilikom odlučivanja opraštati ili ne, važno je uzeti u obzir vrstu i ozbiljnost nedoličnog ponašanja, broj ponavljanja, sposobnost i volju počinitelja da ispravi situaciju. 

Oprost može biti kontraproduktivan ako prestupnik ne preuzme odgovornost, ponavlja nedolično ponašanje ili ne pokazuje spremnost na promjenu. Savjetuje se opreznost pri opraštanju ako prestupnik ugrožava žrtvu, nanosi ozbiljnu štetu psihi žrtve ili nije spreman na promjenu. 

Odluka o oprostu individualna je, a u slučaju poteškoća u donošenju odluke, stručni savjet psihologa može pomoći u boljem razumijevanju situacije i vlastitih emocija.