"Ništa nećeš promijeniti ako ne preuzmeš rizik da zakoračaš u nepoznato" - Mudre riječi starca

Nikada nećeš promijeniti ništa u svom životu ako se ne usudiš krenuti naprijed. 

Sjećam se trenutka kada sam čuo mudre riječi starca, koji je mirno ležao na zemlji, izgovarajući ih s toplinom u očima. "Najteže je slijediti jednostavna uputstva", rekao je. Bio je zadovoljan onim što je rekao, a ja sam gutao svaku riječ s njegovih usana, znajući da u tim riječima ima dubokog značaja. "Zašto je to tako?", pitao je. "Kada radite nešto jednostavno, ne osjećate strah. Ali čim kročite na nepoznat teren, većina ljudi se zaustavi." Razmišljao sam o tome kako se plašimo nepoznatog. 

U tom strahu nalazimo milion izgovora: nismo zainteresovani, nismo spremni, možemo to uraditi drugi put. Ali ako se ne usudite krenuti u nepoznato, nećete nikada promijeniti svoj život. Nepoznato nije uvijek daleko, rekao je starac. Često je nepoznato oko nas, ali mi ga izbjegavamo zbog straha. Nasmijao se, znajući koliko je istina u njegovim riječima. 

"Samo kratka šetnja ili vožnja biciklom", rekao je. "Probajte otići tamo gdje nikada ranije niste bili. Napustite grad, istražite nepoznate puteve. Mnogo je mjesta koja nikada niste vidjeli, ali ih izbjegavate. Zašto? Zato što se bojite." Njegove riječi bile su poput svjetlosti koja mi je obasjala put. Odlučio sam slijediti njegov savjet. Sjeo sam na bicikl i krenuo prema nepoznatom. 

Grad je polako nestajao iza mene dok sam se vozio putem koji nikada ranije nisam istražio. Bio je to osjećaj slobode i uzbuđenja. Prošao sam kroz gustu šumu, slijedeći zemljani put koji je vodio prema nepoznatom. Grad je postajao sve tiši, ali njegova prisutnost još uvijek je bila tu, osjećala se u daljini. Nisam se bojao izgubiti se. Bio sam otvoren za nova iskustva. Nakon nekog vremena, našao sam se na raskršću. Preda mnom su se pojavile prepelice, a ja sam zastao da ih promatram. 

Njihova prisutnost podsjetila me je na čaroliju nepoznatog. Nastavio sam svoj put dalje, vozeći se kroz krajolik koji mi je bio nepoznat, ali u kojem sam osjećao mir. Na kraju puta, grad se ponovo pojavio pred mojim očima. Bio je tu, kao i prije, ali ja sam se osjećao drugačije. Shvatio sam da se promijenio, da sam otvorio svoj um novim iskustvima. Iako sam se zapitao o starcu i njegovoj sudbini, osjećao sam zahvalnost prema njemu zbog mudrosti koju mi je podijelio. 

Njegove riječi podsjetile su me na snagu koju nosi hrabrost da krenem naprijed u nepoznato. U tom trenutku shvatio sam da je ključ za promjenu u mom životu bio u mom vlastitom koraku prema nepoznatom.