Kad previše daješ ljudi zaborave da cijene tvoju dobrotu i sa tim te prestanu cijeniti

Okreni leđa onima koji te ne cijene, i vidjet ćeš koliko će to imati uticaja na njihovo poštovanje prema tebi. 

Kada počnu sa svojim neprestanim žalopojkama, reci im da imaš pametnijeg posla. Jer ljudi koji imaju problema traže podršku i pomoć u rješavanju tih problema, ali šta traže oni koji se neprestano žale i prigovaraju? Zašto troše energiju na negativnosti života kada ništa ne poduzimaju da ga promijene ili učine boljim? 

Odmakni se od ljudi koji te ismijavaju, dok ti se praviš da ti to prija jer dobijaš njihovu pažnju, makar na kratko. Ne trebaju ti ljudi koji te koriste kao objekt zabave jer ti imaš svoje dostojanstvo, koje ne bi trebao/zvalo prodati ni po koju cijenu. Bolje je imati mirnu samoću nego napustiti njihovo društvo samo da bi skinuo masku lažnog osmijeha i zaplakao. 

Ne tuguj za takvim društvom, jer ono te ne vidi kao osobu. Odmakni se od ljudi, jer postoje riječi koje ne mogu biti zaboravljene tako lako, i trenuci nakon kojih ništa više neće biti isto. To su trenuci ironije i ismijavanja nečijeg postojanja, dok ta osoba sve to trpi u strahu da ne povrijedi druge, a zapravo najviše povrijedi samu sebe. 

Teško je kada na kraju shvatiš da si takvim ljudima dao previše, dok si ignorirao ljubav onih koji su ti bili blizu i podržavali te. Bez obzira na sve, ostani svoj. Ljudi koji te zaista vole i poštuju, voljet će i poštovati još više. A oni koji te nikada nisu voljeli ni poštovali, to će činiti još manje. 

Ne moraš polagati račune drugima, jer oni nisu gospodari tvog života. Ti si taj koji donosi odluke. Neka ti zadovoljstvo bude da, prije nego što zaspiš, možeš reći da si uradio sve sa čistom savjesti. Odmakni se od ljudi koji te ne cijene dovoljno, i vjeruj da vrijediš mnogo više nego što misliš, da si poseban na svoj način koji ne možeš ni zamisliti.