Ako se osjećaš usamljeno, budi nježna prema sebi

U posljednje vrijeme osjećam se kao da non-stop trčim u krug, pokušavajući obaviti sve što je potrebno dok mi se tijelo i um ne iscrpe. 

Svaki dan je ispunjen popisom obaveza, ali iznutra osjećam težinu i prazninu u grudima. Čini se da izvana sve izgleda savršeno, ali iznutra, ta emocionalna praznina sve više raste. Shvatam da je to usamljenost. Iako sam aktivna i zauzeta, osjećam se odvojeno od svijeta i od sebe. Možda sam zauzeta, ali to činim iz pogrešnih razloga - želim izbjeći suočavanje s onim što zaista osjećam.

Usamljenost je postala neizbježna pratilja. Svi imamo svoje razloge zašto se osjećamo usamljeno - možda smo daleko od obitelji i prijatelja, možda nemamo bliske odnose ili radimo poslove koji ne hrane našu dušu. Bitno je prepoznati ove osjećaje i ne zanemariti ih. Treba se zapitati jesmo li posvetili pažnju sebi u posljednje vrijeme, jesmo li radili stvari koje nas ispunjavaju, jesmo li nježni prema sebi, uživamo li u sopstvenom društvu, otvaramo li se ljudima i puštamo li ih u naš život. 

Ovo su pitanja koja trebamo postaviti sebi, jer često zaboravimo na sebe i na svoje potrebe. Lako je pobjeći od sebe, lako je tražiti ljubav i pažnju izvana umjesto da je pružimo sami sebi. Lako je osloniti se na vanjske faktore kako bismo utažili svoje unutarnje potrebe, ali to može pretvoriti usamljenost u tamnu zamku.

Tokom ovih teških perioda, trebamo postati svoj oslonac, prigrliti svoje osjećaje i nježno se brinuti o sebi. Nemojte se stidjeti svoje usamljenosti. Dopustite sebi da budete ranjivi, dok ne pronađete svoj put. Obećavam vam, jednog dana će taj osjećaj proći.